Scena

Sziveri-Janos

   Mužljanci putem otvaranja „Sobe pomena” i postavljanja kipa-biste Janoša Siverija, čuvaju uspomenu na one koji su se rodili u ovom selu.

   1992. godine u Mužlji oformila se Umetnička scena „Siveri Janoš”. Dug je vremenski period od 28 godina, i mnogo toga se izdešavalo, kako u životu Umetničke scene, tako i u našim životima. Osnivači ove Scene su bili lokalni pesnik Janoš Siveri, koji je imao tragičnu sudbinu, poneki njegov drug i poštovalac, koji su osetili da je Mužlji potrebno jedno udruženje ovog tipa. Najverovatnije ni oni nisu mogli ni sanjati da će jedan pokret koji se bavi pesništvom, koji daje podršku mladima koji su se bavili raznim umetnostima, koji traži i podržava mlade talente, organizuje pesničke večeri, može opstati toliko dugo. To nije mala stvar, da udruženje ima svoju radinost tu u dijaspori i da je uspelo opstati tokom svih tih godina, jedno tako zahtevno mađarsko civilno društvo koje podržava razne umetnosti, gde napred navedeni period u našoj zemlji nije poznat po miru i dosadnim danima provedenim u blagostanju. Umesto toga, smenjivali su se ratovi, sa provodom sa jedne strane i ekonomskim kolapsom sa druge strane, koje je pratilo sve jače iseljavanje stanovništva. I pored ovakvih okolnosti je Umetnička scena opstala tokom skoro 30 godina. Opstanak nije bio ni jednostavan, ni lak. Bilo je onih koji su se u međuvremenu umorili i napustili udruženje, ima i onih članova osnivača koji više nisu među nama, ali je uvek bilo nekoliko ljudi koji su dalje nosili misao, spasili su ideju iz teških i trusnih vremena u druga, lakša, u više navrata preorganizujući scenu. Njima zahvaljuljući aktivna je i postoji i danas organizacija, i dalje se ljubitelji literature mogu susreti sa vojvođanskim piscima, pesnicima, umetnicima, organizuju se literarne večeri… to je rezultat jednog ozbiljnog, posvećenog rada, i trebali bi dobiti priznanje za to, sve što su radili oni to nisu činili zbog priznanja, nego zbog toga da u Mužlji postoji jedna organizacija koja se bavi sa literaturom, a na taj način održava i sećanje na pisca Janoša Siverija. U tome su uspeli, i to je za njih priznanje.

   Okolnosti su se menjale sa protekom godina. Organizacija je imala svoje uspone, zlatno doba, tu mislim na literarni i umetnički magazin „Vrisak“ u kojem se objavljivala razna literatura, oglašavali razni literarni konkursi… bilo je u međuvremenu i padova, kada se radinost organizacije usporila, smanjile su se mogućnosti ljubiteljima literature. U tim teškim momentima su pomislili da bi možda trebalo odustati, da se možda ne vredi više boriti, ali na sreću, ipak se to nije desilo.

   Na današnji dan, može se reći da se oko Scene oformila jedna čvrsta, odana i nadahnuta grupa. Zahvaljuljući njima i dalje funkcioniše sistem. Zahvaljuljući ozbiljnim zalaganjima radinost Scene uprkos svim okolnostima, se širi. I dalje se organizuju interesantne literarne večeri, ugledni pisci sa moderatorima Scene čine te večeri nezaboravnima. Ali to nije sve, u lokalnoj Osnovnoj školi „Servo Mihalj“ uskoro će doći red na otvaranje „Sobe sećanja na Janoša Siverija“, gde će se moći videti rukopisi napred navedenog pisca, slike, crteži, i lične stvari. Nadamo se da će ovo uticati kod učenika na buđenje interesovanja za život i delatnost Siverija. Sve u svemu, jedan gest za poštovanje od strane škole koju je Siveri pohađao.

   Na trgu ispred zgrade Kulturno-umetničkog društva „Petefi Šandor” planira Scena da postavi bistu Janoša Siverija. Pesnik se rodio u Mužlji i odavde i krenuo. Nakon toga što je Siveri postao poznat, i veliki pesnik, na inicijativu Scene, konačno može dobiti dostojanstven spomenik i u svom rodnom selu. Postolje spomenika je već u pripremi. Ova bista će biti rezultat velikog rada, planiranja, konsultacije i lobija. Naravno, Scena će sve učiniti da buduće ostvarenje bude u potpunosti u skladu sa već postojećim spomenikom „Petefi Šandora”, koji je isto na toj lokaciji, a da sve bude u skladu sa prostorom, ulicom i estetikom zgrade. Iz svega prethodno rečenog, dâ se videti da ovo udruženje ne sedi besposleno, i skrštenih ruku. Mnogo toga je pokrenuto i zaživelo je, oformilo se, radi. Nekada je neko rekao da se i u kulturi radi samo o novcu. Ne znamo koliko je to istina, ali je činjenica da u mnogome na rad udruženja utiče da li će dobiti sredstva putem konkursa, koji su u poslednje vreme veoma aktuelni, i da pomenuti planovi ne ostanu puko maštanje, nego da se pretvore u dela.

   Napred napomenuti projekti se ne bi ostvarili bez pomoći fonda „Betlen Gabor”, iz sredstava pokrajine, lokalne samouprave Zrenjanina i Mađarskog nacionalnog saveta. Scena, odnosno njeno rukovodstvo, su pokušavali da se prilagode današnjem vremenu, odnosno pravilima življenja u današnje vreme, i izgleda da planovi polako ali sigurno dolaze do realizacije. Scena, kao i druge organizacije, koliko god je to moguće, koristi mogućnosti koje pružaju konkursi, traže pomoć i savet stručnih lica, i pokušavaju da se pridržavaju pravila.

   Dok god organizacije rade i ostvaruju svoje ciljeve, nemaju na šta da se žale. Uvek može više i bolje da se postigne, ali Scena je zadovoljna sa mogućnostima koje su joj na raspolaganju, i zahvaljuljući tome mogu da se posvete i nađu radost u umetnosti, poeziji. Najverovatnije ni ne može da se traži više od jedne organizacije koja širi ljubav ka umetnosti.

  • Endre Išpanovič, Predsednik Umetničke scene „Siveri Janoš”