Mađarsko Kulturno Udruženje "Petefi Šandor"

   Posle rata, 1947. godine se oformilo kulturno udruženje pod nazivom „Petefi Šandor”, i za to vreme se može pripisati osamostaljenje grupe glumaca. Gluma je imala veliku tradiciju u Mužlji. Kada se oformilo udruženje u prvim godinama je glumačko udruženje bilo najaktivnije. 1949. godine su uspeli od svojih sredstava da kupe u centru sela jednu zgradu, i sa svojim dobrovoljnim radom doveli je u red, kako bi odgovarala potrebama udruženja.

   Putem pomoći stručnih lica iz sela i duhovnog podstreka pedagoga lokalne škole, ovo udruženje je obogaćeno sa više stručnih grupa. Pedesetih godina prošlog veka pored sekcije glumaca je funkcionisalo i više sekcija: bilijar, šah, univerzitetska i bibliotekarska sekcija za razonodu i muziku. Za to vreme je vezano i formiranje folklora. Svako je radio sa velikim ushićenjem, vežbali su redovno i trudili su se da uvećaju broj svojih članova, usresredili su se na razna takmičenja i priredbe.  

   Prihod od raznih organizovanih priredbi, takmičenja i balova je uložen u poboljšanje rada i uslova u kojima su radili. Tokom šezdesetih godina su u selu uveli tzv. samodoprinos, koji se prosleđivao na račun Saveta Mesne zajednice, i čiji je jedan deo uložen u obrazovni život zajednice. U okviru plana za razvoj 1963. godine su izgradili letnju binu, sa pokrivenim mestima za sedenje i baštom.      

   1965. godine su srušili zgradu Kulturnog udruženja, i nakon godinu dana na istom mestu su izidali na površini od 400m2 zgradu sa velikom salom, binom, pomoćnim prostorijama, garderoberima. 1979. godine ispred sale Kulturnog udruženja dozidali su još jedan bife, a na spratu zgrade su formirali biblioteku, dve kancelarije i jednu pomoćnu prostoriju.

   1966. godine u okviru Kulturnog udruženja, a pod rukovodstvom Mihalja Silašija je oformljena citeraška sekcija, koja od tada funkcioniše u kulturnom životu sela, i ne smo u Mužlji, već i širom Vojvodine predstavlja našu zajednicu. 1981. godine pod rukovodstvom Valerije Guljaš je oformljen ženski hor, koji se uskoro proširio i sa članovima muškog pola, te se pretvorio u mešoviti hor.

   Oko 2003. godine i godina koje su ih pratile, intenzivno se radilo na okupljanju novih članova, pogotovo dece, te zahvaljuljući tome nove sekcije su se stvorile, kao što su mažuretkinje, sekcija pričaoca bajki, ženski hor „Margareta”, „Aproka” hor, citeraški muzički orkestar koji se sastoji od dece (Pöngető). Godine koje su usledile su bile veoma produktivne – 14 sekcija je funkcionisalo u Kulturnom udruženju .

   Umetničko društvo svoju radinost ne ostvaruje samo u lokalu, već i na nivou cele Vojvodine ima aktivnu ulogu u kulturnom životu, i gaji izuzetnu saradnju sa Kulturno umetničkim društvom „Budai Šandor” iz  Šandorfalve. Ovoj lepoj saradnji možemo zahvaliti i to da je juna 2010. godine postavljena i bista pisca Petefi Šandora, u parku ispred zgrade Kulturno umetničkog društva.

   Kulturno umetničko društvo se može pohvaliti i time da je četiri puta bila domaćin istaknutom muzičkom festivalu „Durindo” (1977, 1987, 1997 i 2014. godine), dva puta festivalu u narodnom plesu zvanog „Đenđešbokreta”, kao i dva puta domaćin okupljanja Vojvođanskih amaterskih glumaca (1999. i 2009. godine)

   Za sve sekcije koje su u sklopu Kulturno umetničkog društva Mužlja, možemo sa ponosom reći da nas predstavljalju u pravom i najlepšem svetlu gde god se pojavili. Sa svih takmičenja su se vraćali sa bezbroj nagrada, od kojih bi posebno istakli priznanje „Ex Libris” (2006.), „Veliku nagradu” (2012) koje su osvojili na takmičenju u narodnoj muzici pod imenom „Vaš Lajoš”, koje je organizovanu u Karpatskoj visoravni, nagradu „Bodor Aniko” (2013.), zlatnu medalju Republike Srbije zbog istaknutih rezultata postignutih na polju kulture (2016.), citeraš solista Jožef Lele je dobio priznanje „Majstor Narodnog umeća” (2018.). Po poslednjem popisu koje je bilo 2010. godine,  Kulturno umetničko društvo je i zvanično promenilo svoje ime u Mužljansko mađarsko Kulturno društvo „Petefi Šandor”.

Petőfi - címer

Jožef Dobo

Predsednik

Adresa: ul. Mađarske Komune br. 39
23206, Mužlja

RÉMUSZ (stari Mužljanski običaji) udruženje negovaoca običaja

   Udruženje Kuvara amatera i negovaoca običaja zvanično je registrovano 2007. godine, iako je po kazanju Jožefa Greguša, prvog predsednika udruženja, udruženje počelo sa aktivnostima mnogo ranije, još 2002. godine, koje je za cilj imalo da stare običaje, tradiciju, te vrednosti koje su naši preci koji su tu doseljeni, doneli sa sobom, spasu od zaborava i isčezavanja, te nađu načina da te vrednosti predaju budućim pokolenjima. Vodeći se ovim ciljevima, podelili su se u više grupa, koje u svojim oblastima postižu izuzetne rezultate, a to su:

  • Kuvari amateri
  • Kančikaši
  • Buklije, buklijašice
  • Tradicionalni žeteoci
  • Bakini kolači
  • Ljubitelji pesme

   U svom radu im je bilo bitno da kroz svoje korene pokažu da su imali prošlost, imaju sadašnjost i sa očuvanjem ovih vrednosti, imaće i budućnost.

   Mužljanski kuvari amateri i Udruženje negovaoca običaja su tokom 2016. godine izvršili korekciju na svojim osnovnim aktima, i zajednički nastupili pod imenom „RÉMUSZ” udruženje negovaoca običaja, i uspešno nastavili započete aktivnosti, i ubrzo su prerasli postojeće prostorije – „Malu kuću”, te stoga je Savet mesne zajednice 14. februara 2017. godine doneo odluku pod brojem 24/17, kojom dotadašnje sedište „Male kuće” u ulici Mađarske Komune pod brojem 59. ustupa Mesnoj kancelariji, u cilju osposobljavanja za „Etno kuću”, a zauzvrat, isto odlukom Mesne kancelarije, dodelilo prostorije „Kluba Mužljana” u ulici Mađarske Komune br. 42. Vredni članovi „REMUS” udruženje negovaoca, su sa svojim marljivim radom i sa mnogo uloženog vremena (3597 časova dobrovoljnog rada od strane članova, njihovih poznanika i prijatelja) sa uloženom energijom i materijalnim sredstvima (od strane pojedinaca, lokalnih privatnika, dobrovoljnih priloga članova udruženja…) su za dve godine od zgrade koja je odavno iziskivala ozbiljna ulaganja, koja je bila u veoma oronulom stanju, uspeli da renoviraju u veoma funkcionalan objekat.

   11. maja 2019. godine smo po 14. put organizovali manifestaciju poznatu pod nazivom „Mužljanska svadba” koja ima za cilj tradicionalno sastajanje buklijaša i buklijašica, koji su se pojavili u zavidnom broju. U našoj organizacijisu su održali i XV Međunarodni „Pastirski dani” 19. oktobra, koja populiše način življenja pastira, kulturu i gastronomiju.

   Mimo ovih, u poslednjih godina, učestvujemo u organizovanju i nastupanju na još mnogo manifestacija npr. Mužljanski karneval, Festival čvaraka (kao organizator i koorganizator), Sentivansko veče (organizator), takmičenje žetelaca u Mužlji (koorganizator, učesnik), Banatske vredne ruke – regionalni etno sabor- kao dobitnik zlatne nagrade, Festival u šišanju ovaca u Senti (učesnik), Banatske priče (učesnik), dobitnik prve nagrade u “Saboru jela od pasulja” u Bečeju, “Road Flyers” motoskup (učesnik), Festival paradajza u Lukinom selu (učesnik), Mužljanski buč (koorganizator), Takmičenje u pečenju ajvara u Zrenjaninu kao dobitnik nagrade “Kralj ajvara”, Festival sarme u Tobi sa osvojenom prvom nagradom, Festival kobasica u Adorjanu, sa istaknutim drugim mestom, odnosno osvojenom bronzanom nagradom, Božićni vašar (učesnik)….

   Istaknuta manifestacija: MUŽLJANSKA SVADBA – ova manifestacija ima za cilj da osveži i ponovo ukaže na prelepe stare običaje, koje na ovaj način pokušava obnoviti, osvežiti i na taj način sačuvati od zaborava. Jedan narod, nacija, samo na taj način može sačuvati svoju nacionalnost, svoje postojanje, ako upozna svoju kulturu, navike, tradiciju, međutim u jedinki osećaj svoje nacionalne pripadnosti samo na taj način možemo probuditi ako mu omogućimo da se samo seti, lično prisustvuje na ovakvim manifestacijama. Manifestacije ovakvog tipa su od izuzetnog značaja pogotovu, u dijaspori, gde su sve ređi brakovi sa istom nacionalnošću, a sve učestaliji sa mešanom nacijom, gde istočnjački način života izbija u prvi plan, gde današnji mladi samo iz kazanja starijih mogu upoznati svadbarske običaje, gledajući nekadašnje video snimkove i uživati u njihovoj lepoti.

Rémusz - Muzslya

Jožef Nađ

Predsednik

Adresa: ul. Mađarske Komune br. 42
23206, Mužlja

Klub žena

   Klub žena se oformio 14. februara 1974. godine, sa tim ciljem da bi poboljšao situaciju žena na selu, da bi sudelovao u razvoju naselja, pospešivao seoski turizam, prikupio i sačuvao sve oblike običaja od zaborava, negovao dalje te običaje, kako bi ih sačuvali i za buduća pokolenja.

   Predsednik ovog udruženja je bila Aranka Palatinuš, a sekretar učiteljica Ana Reštaš. Posećivali su bolesne, stare ljude, organizovali su dobrovoljno prikupljanje priloga za one kojima je to neophodno, sa prikladnim programom su obeležili Dan žena, Dan starih lica i ostale događaje. Organizovali su brojna zdravstvena predavanja na kojima su kao predavači bili lekari.

   1977. godine u Mužlji su organizovali „MIRK“ – Međunarodnu izložbu rukotvorina i kolekcionara, i iz godine u godinu su sve bolje prosperirali. Od ove manifestacije žene su postale “žene vezilje“. Na raznim takmičenjima prilikom svojih izložbi u više kategorija, su osvojile više visoko kotiranih mesta. U proteklih četrdeset godina, spadaju u najuspešnije klubove. Među izloženim radovima može se naći: vez (beo i u bojama), šivenje, heklanje, pletenje, rad sa slamom itd. razni predmeti koji su prikupljeni po raznim tematikama, vezeni ukrasi na zid, slike svetaca, slike na platnu, i razni stari predmeti, slikovna stvaralaštva itd. Motiv „Mužljanske bulke“ – mustra, se može naći u našem užem i širem okruženju i u čije promovisanje ulažu veće napore.

   Organizatori i domaćini „MIRK“-a u 1997, 2001, 2008. i 2016. godini bili su Mužljanci, gde zajedno sa đacima i profesorima iz Osnovne škole „Servo Mihalj“, kao i sa članovima udruženja „Makk“ izlažu svoje najlepše rukotvorine. Postali su sastavni deo mađarskog folklora Karpatske regije.

   U više navrata su imali izložbe u Budimpešti u „Mađarskoj kući“, u Mindsentu, u Žepcu, u Beogradu, Požarevcu, Zlatiboru, Gornjem Milanovcu, Pudarcima i u mnogim gradovima Vojvodine.

   Od osamdesetih godina prihvatali su i kuvanje po svadbama, balovima, večernjim druženjima, raznim događajima ( kuvanje-pečenje, pranje sudova, posluživanje, spremanje), prisustvovali su i pesničkim i drugim kampovima. Spremaju prelepe kolače i kuvaju izvorna jela. Organizuju izložbe, skupove i razne obuke. Na godišnjem nivou posećuju međunarodne izložbe, gastronomske i turističke vašare, takmičenja, skupove i obuke. Učestvuju u dobrovoljnim akcijama. Sarađuju sa ostalim civilnim društvima, sa Mesnim Savetom i sa ostalim Klubovima žena iz okruženja i dalje.

   Krajem osamdesetih godina su među prvima počeli zvanično da organizuju verske praznike, pripremali su javno božićni program, organizovali su uskršnji i „pünkösdi“ balove.

   Klub je tokom dvadeset godina imao svoj hor i orkestar. Nastupali su na „Durindu“ i mnogim visoko kotiranim organizacijama.

   O radu kluba redovno obaveštavaju novine, radio i tv reportere.

   Nakon više od četrdeset godina rada i postojanja su dobili bezbroj priznanja, nivo-nagrade, majstorske diplome i priznanja.

   Članovi se okupljalju svake srede u velikom broju. Broj članova je oko 60-70 , koji se održava dugim nizom godina.           

   Tokom proteklih godina Klub žena je imao više predsednika; Aranka Palatinuš od 1974. do 1980. godine, Eržebet Mikloš od 1981. do 1983. godine, Iren Boršoš od 1983. do 1995. godine, Enike Lazar od 1996. do 1997. godine, Aranka Palatinuš od 1997. do 2015. godine i Rozalija Molnar od 2016. godine do danas.         

Nők klubja - Muzslya

Rozalia Molnar

Predsednik

Adresa: ul. Mađarske Komune br. 42
23206, Mužlja

„Klaster Fokus“ udruženje porodičnih gazdinstava

   „Klaster Fokus“ udruženje porodičnih gazdinstava je uzelo pod svoje – udružilo, porodična gazdinstva i preduzetnike. Zajedno nastupaju na pijaci sirovina, zajedničko vrednovanje robe, zajedničko nastupanje prema bankama i prema državi, kao i brojni mnogi zajednički interesi ih objedinjuju i drže zajedno.

   Najbrojnija sekcija unutar našeg udruženja je sekcija koja se bavi organizovanjem i posećivanjem izložbi – vašara. Ova mala družina broji više od 100 članova. Ovde se predstavljaju proizvođači povrća, cveća, meda, vina, pecaroši, lovci, negovaoci ručnog rada, kančikaši, ljudi iz Belog Blata koji se bave obradom trske, slikari amateri, skupljači starih predmeta, krčmari, kuvari, ljudi koji se bave obradom mesa i mleka. Ovde otvaramo mogućnosti za seoski i salaški turizam.

   Da bi se prezentovali javnosti, godinama učestvujemo i sami organizujemo razne izložbe i vašare. I ovde u Mužlji smo već organizovali sedam uspešnih izložbi, gde su se porodična domaćinstva i preduzetnici predstavljali.

   Među zadacima nam je i višegodišnje organizovanje sada već tradicionalnih „Žetalačkih dana”, kao i tradicionalne žetve na starinski način. Ovu manifestaciju je pratila i prikladna izložba. Izlagači i gosti su sa jednom zajedničkom igrankom završili dane hleba.

   Firmu povrtara je osnovala KFT ”Carska bašta”. Tu ostvaruju svoje zajedničke interese. Proizvođači biljaka, mleka nakon zatvaranja zadruge ostali su bez svog zajedničkog predstavnika, zato je „Klaster Fokus” udruženje porodičnih gazdinstava, uzeo pod svoje ove proizvođače i učinio sve i stvorio sve uslove da i oni imaju profitabilno udruženje, a to je zadruga.

   Ekološka sekcija je za svoj cilj postavila uređenje zemljišta koje se nalazi iza mlina a ispred „barátfalva” koje je močvarskog tipa, puno komaraca i trske, koje bi svojim zajedničkim radom i sredstvima dobivenim iz konkursa pretvorili u prijatno mesto za odmor i piknik, koje bi nosilo ime „Park prijatelja”.

   5. decembra 2013. godine su svečano predali na korišćenje jednu od kancelarija u zgradi Mesne zajednice, za novo otvoren „Srednjebanatski dijasporni civilni centar„. Preko novo otvorenog centra civilne organizacije iz dijaspore mogu računati na pomoć, pogotovo oni koji spadaju u srednjebanatski region.

   „Klaster Fokus” udruženje porodičnih gazdinstava obezbeđuje rad ove organizacije, koji se od svog osnivanja bori za opstanak i razvoj regiona. Na inicijativu Mađarskog nacionalnog saveta ovaj civilni centar se pretvorio u Dijasporni centar.

Klaszter Fókusz családi gazdálkodók egyesülete

Kristina Juhas Terkelj

Predsednik

Adresa: ul. Mađarske Komune br. 59
23206, Mužlja

Udruženje ljubitelja vina „Sveti Martin”

   Udruženje ljubitelja vina „Sveti Martin” se oformio 2010. godine, a registrovalo se u jesen 2014. godine. Članovi koji su osnovali udruženje su se već godinama unazad bavili proizvodnjom vina.

   Jedan od ciljeva udruženja je razvoj vinske kulture i dalje obrazovanje članova za pravljenje kvalitetnih vina.

   Sedište udruženja je u „Emaus” domu za učenike u Mužlji. Ovde se okupljaju na nedeljnom nivou.

   Redovno prisustvuju na manifestacijama koje se organizuju u selu, te na festivalu vina povodom „Vince” dana koji se održava u Temerinu, kao i na degustacijama vina koja se priređuju na drugim mestima, odakle se članovi udruženja redovno vraćaju sa postignutim izuzetnim rezultatima.

   U cilju populisanja kulture vina svake godine organizuju degustaciju vina povodom „Martin” dana, kao i bal uz degustaciju vina, koji sledi nakon toga. Gaje dobre odnose i sa ostalim udruženjima vinara iz okoline.

   Od osnivanja udruženja, počasno mesto predsednika zauzima Laslo Ronto. Rado primamo u naše redove nove članove,  ne samo one koji proizvode vino, nego i sve ljubitelje vina.

Udruženje ljubitelja vina „Sveti Martin”

Laslo Ronto

Predsednik

Adresa: ul. Mađarske Komune br. 56
23206, Mužlja

Udruženje penzionera

   Ljudi koji su odradili svoj radni vek odlaze u penziju. Odlaskom u penziju menja se i dotadašnji način života, gde prestanak radnih obaveza dovodi do slobodnog vremena, te čovek može naći razne aktivnosti sebi koji ga ispunjavaju,  kao i mogućnost da ispuni neke želje sebi koje možda do tad nije mogau ostvariti, a sve u skladu sa svojim zdravstvenim mogućnostima. Pojavio se jedan cilj-potreba da se oformi lokalno udruženje penzionera. 1971. godine se oformilo udruženje invalida penzionera i penzionera u Mužlji. Potrebne su bile godine da u patrijarhalno orijentisanom društvu isklija seme ove vizije, u kojoj i penzioneri mogu živeti pun i aktivandruštveni život. Tadašnje seosko rukovodstvo je donelo odluku da će dom penzionera izgraditi u dvorištu “Piroš čizme”. Materijalna sredstva je obezbedio Savet Mesne zajednice, a radove su obavljali penzioneri bez naknade. Kao rezultat ove saradnje, izgradio se dom penzionera u roku od godinu dana, gde su oni svoje ucrtane godišnje planove mogli ostvarivati.

   Popisati i pokretnuti penzionere za neki događaj, radnu akciju, bilo je u početku jako teško. Zahvaljuljući istrajnosti i sposobnosti rukovodstva utvrđeni su nedeljni, mesečni i godišnji radni planovi. Penzioneri u više sekcija ispoljavalju svoje aktivnosti: sport, razonoda(pevanje-muzička sekcija), radne akcije. Rukovodstvo je vodeći se brojnosti svojih članova( čiji broj je preko 1000),koji raste iz dana u dan, tražio je od rukovodstva sela da prošire svoje prostorije, što je i usledilo, te tokom proširenja je pod istim krovom napravljen i proctor za organizaciju Crvenog krsta . Početkom milenijuma napravljena je terasa kao i bašta, koja je omogućila da se tokom vrelih dana mogu provoditi na otvorenom prostoru. Obe penzionerske organizacije dobro sarađuju sa Gradskim udruženjem penzionera, sa ostalim civilnim drušvima u Mužlji, sa Savetom Mesne zajednice, sa penzionerskim udruženjima pobratimljenih mesta, kao i sa ostalim sličnim organizacijama u okolini. Rukovodstvo se trudi da svake godine obezbedi ogrev za zimu (ugalj, drva), životne namirnice, sredstva za ličnu higijenu, organizuje izlete u banje, te na razna druga mesta, kao i redovno organizuje druženje uz muziku. Učestvuju u svim dešavanjima koja se organizuju u selu, organizuju više radnih akcija, a ističu se svojim učešćem i u radnoj akciji pod nazivom “Dan zemlje”. Dosadašnji predsednici kluba penzionera su bili: Ferenc Tot, Andraš Kovač, FerencTapai, Ferenc Šeljmeši, Andraš Bodor, Šandor Teglaši. Trenutno je predsednik Mihalj Halai.

   Predsednici koji su upravljali udruženjem invalida penzionera su: Peter Reves, Jovan Turinski, Jožef Rapoš, Mihalj Pakai, Mihalj Baranji. Trenutno je predsednik Ana Siveri. Oba udruženja penzionera gaje dobru saradnju sa udruženjem penzionera iz Mindsenta u Republici Mađarskoj. Izuzetno dobru saradnju su imali uvek sa Savetom Mesne zajednice kao i sa udruženjem penzionera GradaZrenjanina.

Nyugdíjasok szervezete - Muzslya

Valeria Mikloš

Predsednik

Adresa: ul. Mađarske Komune br. 42
23206, Mužlja

Moto klub Road Flyers

   Ljudi u Mužlji  ima dugu tradiciju upotrebe motora kao prevoznog sredstva koja je kod pojedinaca vremenom prerasla u ljubav prema dvotočkašima i osvajanjima drumova po celom svetu.

   Grupa mladih koji su voleli i vozili motore,  80-tih godina prošlog veka, odazvala se pozivu bajkera iz Mađarske i pod uticajem takve vrste druženja i vožnje dobija ideju da osnuje moto klub i u svom selu.

   Na inicijativu Čabe Gomboša, 15.01.1997.god., sazvan je sastanak u njegovoj radionici gde je rešeno da se osnuje moto klub pod nazivom Road Flyers…

 i to je ujedno i bila prva osnivačka skupština gde je i Čaba Gomboš izabran za prvog predsednika kluba. Zvanično rešenje za rad, klub dobija aprila 1997.god. kao sportsko udruženje i postaje prvi osnovan klub u Zrenjaninu i među prvih pet u zemlji.  Već sledeće godine, od 26. do 28. juna, organizovan je prvi moto susret na Sportskom stadionu“ Lehel“. Susret su posetili ljubitelji motora iz cele zemlje, a bilo je motorista iz Nemačke, Austrije, Mađarske, Rumunije, Italije, Bugarske… tako da je već tada skup prerastao u međunarodni. Skup je podržalo i lokalno stanovništvo. Ujedno, na tom prvom skupu, održan je sastanak  moto klubova iz naše zemlje sa idejom da se osnuje zajednička asocijacija na nivou države. MK Road Flyers je i danas član Moto asocijacije Srbije (MAS).

   Klub prekida svoje aktivnosti kao i organizovanje moto skupova ratnih 90-tih  godina.

   Zemljoradnička zadruga „Mužljanski ritovi“ 2001. god. klubu dodeljuje u zakup prostorije. Članovi kluba svojim sopstvenim radom  i uz pomoć sponzora uredjuju tadašnje oronule prostorije koje su vremenom dobile novi i bolji izgled, a 2003.god. prave motor na tri točka (trajk) od BW Bube koji je i danas klupska atrakcija.    

   Moto klub od 2004. godine počinje da organizuje svake godine moto skupove koji su vremenom  sve posećeniji. Dobrodošlica uz osmeh i iskreno gostoprimstvo je nešto po čemu je klub poznat bajkerima i ljubiteljima ove priče širom naše zemlje i inostranstva i zbog čega se svi vraćaju, ali i šire lepe glasine o klubu. Domaćini pored dobre zabave, druženja i jela upoznaju goste s lepotama i turističkim atrakcijama našeg mesta i okoline.

  Članovi kluba godišnje pređu oko 40000-50000 kilometara i posete oko 50 skupova u zemlji i inostranstvu.

   Klub i njegovi članovi pored vožnje, takođe, neguje i pridaju veliki značaj humanitarnom radu: dobrovoljno davanje krvi, tradicionalna podela paketić deci s posebnim potrebama u Zrenjaninu, podela paketića za božićne i uskršnje praznike deci u predškolskoj ustanovi u Mužlji… Pokrenuo je akciju upoznavanja učenika Osnovne škole „Servo Mihalj“ iz Mužlje sa saobraćajnim propisima u saradnji sa SUP- om. Prati i podržava razna kulturna dešavanja na nivou grada i sarađuje i pomaže ostala udruženja u Mužlji. Pružio je pomoć u ponovnom organizovanju moto trka u Zrenjaninu pod nazivom „Velika nagrada Zrenjanina“  i time doprineo obnovi duge tradicije motociklizma, moto trka koji su Zrenjaninci negovali i po kojem su bili poznati.

   Danas klub broji 55 članova i sa predsednikom Jožefom Takačem nastavlja svoju tradiciju vožnje, promovisanja grada, gostoprimstva i humanosti, ali Vas i podseća: VOZI, ALI NE BRŽE OD SVOG ANĐELA ČUVARA!   

Road Flyers - motorosklub

Jožef Takač

Predsednik

Adresa: ul. Kun Bele br. 103
23206, Mužlja

Fudbalski klub Lehel

   Nakon opsade Nemačke 1941. godine u proleće počela je inicijativa za formiranje fudbalskog kluba, i na leto te godine se oformio fudbalski klub „Lehel“. Ferenc Šimon je postao predsednik, a trener Andraš Ludanji. Prvobitna postava se oformila od napred pomenutih igrača, a u novijoj postavi igrača bili su: Andraš Tapai (mesar), Peter Tot, Jožef  Bekeši, Peter Židai, Jožef Stojko, Janoš Erdei, Mihalj Siveri (mesar), Imre Pakai, Andraš Horvat, Ištvan Kalman, Janoš (Čanji) Tapai, a Andraš Sabo i KalmanTaboroši su predstavljali rezervu. Sudija je bio Pal Vencel koji je poreklom bio iz Zrenjanina ali se oženio iz Mužlje i tu je i živeo. Prema sećanjima Andraša Tapaija: “Dreseve su krojili mužljanski krojači od padobrana onog pilota kome su u aprilskim ratovima srušili avion, a on je padobranom skočio iz aviona, pao je u reku Begej, ali na žalost nije preživeo tragičnu nezgodu. Cipele smo delom dobili, a delom su lokalni obućari pravili, sa kožnim umecima.“

   Sportski teren „Lehela“ je bio nasuprot zgradi škole, u dvorištu zgrade Mesne zajednice, na jednom terenu bez trave, ne treba ni da kažem kako smo izgledali posle jednog proklizavanja. Treninzi su bili u kasno popodne kada se većina igrača vratila sa polja. Fudbalska lopta nam je bila na šniranje, prilikom udaraca glavom o loptu smo bili jako obazrivi, jer su šnirevi u mnogo slučajeva mogli uzrokovati povrede. Ovaj teren između zgrade Mesne kancelarije i crve je bio manji od dozvoljenog. Bili smo izrađeni, istrenirani momci. 1941-1942. godine oformio se Banski fudbalski savez, čije predstavništvo je bilo u Zrenjaninu. U ovoj kategoriji takmičenja je igrao i „Lehel“.

   Nakon drugog svetskog rata predsednik lokalnog udruženja, Gabor Horvat, radio je na ponovnom oživljavanju fudbalskog tima i uvrstavanju u postojeći takmičarski nivo.

   1946. godine teren „Lehela“ premešten je u dvorište škole, u centar sela. Lokalno stanovništvo je mnogo sati provelo radeći bez naknade, da bi se izidao fudbalski teren iza škole sa svlačionicama, klupama, gde su mogli sesti oni koji su stigli na vreme, a ostali su stojećki pratili utakmice. Pojedine utakmice je propratilo po 400-500 oduševljenih obožavalaca fudbala. Ako je „Lehel“ dao gol, „plehani“ orkestar je počeo svirati neku pesmu, i sa ovim su dodatno potpirivali navijačku atmosferu.

   1946. godine podmladak fudbalskog kluba „Lehel“ je stigao na Republičko polufinale. Tamo je protivnik bio niko drugi no „Crvena Zvezda“, koji se itekako namučio da bi postigao minimalnu prednost od 1:0. To je bio najveći uspeh fudbalskog kluba „Lehel“.

   Predsednik kluba, Mikloš Karl, i predsednik Mesne kancelarije, Šandor Madaras, su odlučili da za potrebe „Lehela“ izgrade novi fudbalski teren na „bugarskom redu“ (sadašnji teren „Lehela“- slika 106.), parcela je bila u privatnom vlasništvu.

   Puno vremena je prošlo dok su uspeli da srede pitanje svojine, da bi fudbalski teren mogao da se izida. Na prvenstvu 1969/1970. godine rukovodstvo u novom sastavu: Janoš Višnjei, predsednik, Đerđ Svertecki, sekretar i Lajoš Juhas, računovođa, su nakon dugo konsultacija odlučili da podmlade klub, sa inovativnim idejama se izgradio sportski centar na terenu, sa svlačionicama, kancelarijama i tribinama koje raspolažu sa 500 sedećih mesta, sa pomoćnim terenom i malim terenom, koji su kasnije izbetonirali, i koristili su ga i dan danas koriste rukometaši – tokom sedamdesetih godina mnogi visokoligački klubovi nisu imali takve uslove za trening. Građevinski materijal za izgradnju sportskog centra delom su obezbedili iz sredstava samodoprinosa, a delom iz doprinosa dobrovoljaca. 1970. godine fudbaleri „Lehela“ su igrali sa fudbalskim timom Seghalmi „Medos“  iz Mađarske, u Mađarskoj, i ostvarili kontakt.

   Na početku 21. veka, kao rezultat promene stava rukovodstva, kao cilj je istaknuto otvaranje škole fudbala tinejdžerima, i to dece iz škole po godištima. Kao rezultat ove ideje nakon kraćeg vremena više desetina dece je jurilo loptu na fudbalskom terenu „Lehela“. Polako ali sigurno su se deca impregrirala u omladinski tim i u prve timove. Tim je igrao na Opštinskom nivou, sa promenljivim uspesima. U ovo vreme se izgradio i pomoćni teren i na pojedinim delovima rukometnog terena  su postavili osvetljenje. Sada prisutnost dece prelazi i 50 učesnika. Sportski centar je podeljen između fudbalskih timova i rukometnih timova, i zajednički ga koriste.

Lehel FK

Mihalj Vaci

Predsednik

Adresa: ul. Hunjadi Janoša br. 112
23206, Mužlja

Ženski Fudbalski Klub „Lehel”

U cilju što bolje i šire promocije fudbala i sporta među mladima, pre tri godine, u proleće 2019. godine u Mužlji je počeo sa radom Ženski Fudbalski Klub „Lehel”. Da je ovaj sport veoma popularan i među devojčicama dokazala su i prva okupljanja i prvi treninzi, jer od tada skoro 40 učenica osnovnih i srednjih škola odlazi na treninge i utakmice. Zahvaljujući kontinuiranom radu, razvoju i bliskoj saradnji sa Fudbalskom akademijom TSC Bačka Topola, ŽFK„Lehel” je poslednjih nekoliko sezona svoj takmičarski deo završio na drugom mestu u severnoj grupi Ženske fudbalske lige Vojvodine. Važno je istaći da u okviru kluba pored najmlađih i mladih Mužljanki, aktivno trenira i veliki broj devojaka iz Zrenjanina, Belog Blata, Lukinog Sela, Sečnja, Sutjeske, Elemira i Lazareva. Ekipa je do sada učestvovala na domaćim i međunarodnim turnirima, odakle su se uvek vraćale sa pohvalama i istaknutim rezultatima. 

ŽFK Lehel

Čaba Kurunci

Predsednik

Adresa: ul. Hunjadi Janoša br. 112
23206, Mužlja

Rukometni klub Lehel

   „Ako već nisi čuo od nikog danas…“ rukometni klub „Lehel“ je osnovan 1957. godine pod današnjim imenom. Idejni osnivači ovog kluba su bili Peter Lendvai, profesor fizičkog, Mikloš Karl, profesor istorije, oboje su bili radnici Osnovne škole „Servo Mihalj“ kao i Janoš Višnjei, stanovnik Mužlje, koji je bio ljubitelj sporta. Muške i ženske ekipe su se oformile uporedo u dva odeljaka.

   Od  1957. godine klub se takmičio u različitim granama i stepenima, kao učesnici i to u takmičenjima na nivou Opštinskih, Okružnih i Republičkih liga.

   Istaknuti izgrači iz Mužlje su: Anastazia Budai, Monika Išpanović. U ženskoj ekipi „Lehela”, koje nisu rodom iz Mužlje, a igrale su sa velikim uspesima: Jelena Živković (Lavko), Olivera Beganović.

   Od 1957. godine klub je imao dvanaest predsednika i to: Janoš Čanadi (stariji), Peter Tot (stariji), Karolj Borbelj (stariji), Ištvan Terkelj, Mihalj Biro, Peter Mezei, Bela Juhas, Gergelj Halai, Lazar Stajić, Andraš Sič,  Karolj Borbelj (mlađi), Ferenc Levai. Sadašnji predsednik je Mihalj Balić.

Rk Lehel

Ivava Batinica Kičin

Predsednik

Adresa: ul. Mađarske Komune br. 8
23206, Mužlja
Trezorski račun: 840-34008763-64
Žiro račun: 325950060005130574
Devizni račun: RS35325960160000764972

„Halo“ – katoličko udruženje za razvoj zajednice

   „HALO“ je pokret mađarske katoličko-hrišćanske zajednice Karpatske doline. Vojvođanska organizacija „Halo“ je jedna od regija od „Halo“ Karpatske doline.

   Vojvođanski „Halo“ ima za cilj da neguje i gradi dobre odnose među članovima mađarske katoličke hrišćanske populacije, među zajednicama i kreativnim organizacijama koje svoju radinost vrše u okviru parohije, među pedagozima koji promovišu hrišćanske vrednosti, vernim mladima, stvaranje i građenje odnosa među porodicama, građenje crkvene zajednice. „Halo“ nema članove u tradicionalnom smislu. Imaju liberalan stav, svako se pojavljuje kad može, dovoljno je pojaviti se na po nekom skupu. Među njima ima i onih koji se svake godine pojave, u ovim licima se pojavila povezanost sa udruženjem „Halo“, sa zajednicom. Ima i takvih u kojima se probudi svest za posvećenošću, da obavljalju određene zadatke, da prihvate odgovornost, odnosno da imaju udela u radu i organizaciji „Halo“, kao dobrovoljni saradnici, tzv. Rasčivijaši. Vojvođanski „Halo“ se oformio u Adi 1997. godine i za cilj ima da pronađe i poveže mađarske Hrišćane u malim sredinama širom Vojvodine. Prvi sastanak „Halo“ pokreta je organizovan „Delvideken“ 1997. godine u Senti.

   Sedište katoličkog udruženja za razvoj zajednice „Halo“ je danas u Mužlji, ulica Mađarske Komune br.12. Predsednik i zvanični predstavnik ovog udruženja je Tibor Halmai od 2005. godine. Udruženje na godišnjem nivou organizuje 12-14 događaja, što skupova, obuka, duhovnih vežbi, kampova, tako i putovanja na druge događaje koje organizuje „Halo“ u ostalim regijama Karpatske doline.

   Među vojvođanskim programima je najviše programa koji se organizuju na jedan dan, koje naši dobrovoljni saradnici organizuju u svojim okruzima. Godišnje, jednom prilikom dođe na red i regionalni skup koji traje više dana, koji je i ove godine kao i prethodnih godina organizovan u mužljanskom „Emmausz“ kolegijumu od 9. do 10. novembra. (grupna slika sa skupa od novembra- može se čitati izveštaj i više slika se može naći na sajtu Zrenjaninske parohije : http://www.catholic-zr.org.rs/utazunk-erkezunk-talalkozunk/)

   U poslednje tri godine pokret posebnu pažnju posvećuje hrišćanskim mladima, u priklanjanju novih članova i brigu o mladima. U tom cilju organizujemo skup godišnje jednom ili dva puta na vojvođanskom nivou , takođe obezbeđujemo odlazak našim mladima na sastanak koji se održava u Karpatskoj dolini. Ovogodišnji sastanak „Delvideki“ omladinski „Halo“ se održao 30. novembra i 01. decembra u „Emmausz“ kolegiumu u Mužlji, koji su organizovali naši mladi. (grupna slika sa skupa mladih – izveštaj , može se pročitati i još više slika naći na Zrenjaninskom sajtu parohije tu na: http://www.catholic-zr.org.rs/delvideki-halo-ifi-talalkozo-muzslya-egyeni-es-kozossegi-karizmaink/)

   Završni skup na kraju godine za dobrovoljne saradnike – bogozok, se takođe održavao u „Emmausz“ kolegijumu 30. novembra 2019. godine. (izveštaj i slike sa završnog skupa na kraju godine, mogu se naći na sajtu Zrenjaninske parohije tu na : http://www.catholic-zr.org.rs/merjunk-emberhalaszokka-valni/)

Háló - logo

Tibor Halmai

Predsednik

Adresa: ul. Mađarske Komune br. 12
23206, Mužlja

Umetnička scena „Janoš Siveri“

   Umetnička scena „Janoš Siveri“ oformila se u jesen 1992. godine, a tek sledeće, 1993. godine su je zvanično registrovali kao civilnu organizaciju, i od onda redovno funkcioniše. Ferenc N. Cirok, pisac i pesnik, bio je glavni ideolog i oformitelj Umetničke scene. On je rodom iz Mola, a živi u Mužlji. Umetnička scena se oformila sa ciljem da bi duh jednog od najvećih mađarskih pesnika 20. veka, Janoša Siverija, koji je rodom iz Mužlje, živeo i dalje, kao i da bi okupila mlade koji se bave raznim granama umetnosti, te da im pruži mogućnost da dođu do izražaja sa svojim sposobnostima, i da im daje podršku za dalje napredovanje.

   Osnivači ovog udruženja su Bela Tot, Janos Rac, Iles Juhas, Rozalia Budai, mužljanski stanovnici koji vole i podržavaju umetnost…

   kao i Eržebet Čanji, književnik, Julia N. Kiš, glumica, Jožef Bogdan, pop i književnik, Vilma Marčok, profesorica mađarskog jezika itd. Kulturna scena je dobila prostor, kao matično mesto, u spratnom delu Kulturno-umetničkog udruženja „Petefi Šandor“ – malu usku kancelariju – koja ne ispunjava osnovne uslove za rad i potrebe ovog udruženja, zbog toga svoje događaje priređuje i održava u sali biblioteke, u velikoj sali KUD “Petefi Šandor“ ili u velikoj sali „Mađarske kuće“.

   U proteklih dvadeset i kusur godina održano je mnogo pesničkih večeri, likovnih izložbi, bioskopskih i osam klasičnih predstava. Dok je postojao „Radio Zeppelin“ tokom tri godine je pratio i predstavljao literarni program pod nazivom „Koji vetar te je doneo?“, čiji je glavni i odgovorni urednik bio Ferenc N. Cirok.

   Koliko je bitna radinost umetničke scene u Mužlji, toliko je bitna i u Vojvodini, i u Karpatskoj visoravni, a o tome svedoči mogućnost učestvovanja na konkursima i izdanje literalnog i umetničkog magazina „Sikolj“-„Vrisak“. Umetnička scena „Siveri Janoš“ je u 15 navrata organizovala konkurs na nivou Vojvodine, na kome su mladi mađarski, vojvođanski pesnici mogli da učestvuju. Konkursni žiri već šeste godine dodeljuje jedinu nagradu – a to je publikovanje najbolje smatranog rukopisa u vidu izdavanja knjige pesama. Na ovom konkursu mnogo mladih pesnika je primilo nagradu, koji su i od onda istaknute literalne ličnosti, između ostalih čiji rukopisi su, kao najbolji, u vidu knjige pesama ugledale svetlost dana: Zoltan Danji, Zoltan Sič, Đerđ Sakmanj, Gabor Virag, Timea Moger Lenert, Oršolja Benčik, Monika Čik, Ana Terek, Akoš Erdelji, Atila Cirok, Regina Mora, kao i pesnička antologija pod nazivom „Szélnek feszül a táj“- „Pejzaž razapnut na vetru“.

   Između 1995. i 2001. godine Umetnička scena je u sedam navrata oglasila konkurs za prijave eseja na nivou Vojvodine pod imenom „Babel“, i pobedničke eseje na godišnjem nivou izdavala u štampanom obliku.  Dobitnici ovih nagrada između ostalog su i Đerđ Serbhorvat, Zoltan Mesaroš, Zoltan Šandor, Erika Nađ Farkaš-Dudaš i Čila Utaši.

   Mimo gore navedenih izdanja, još puno knjiga je izdato od strane mužljanskih pisaca kao što su Laslo Kovač, Bela Tot, Ferenc N. Cirok, Atila Cirok i Jolanka Kovač).

   Dosadašnji predsednici Umetničke scene bili su Ferenc N. Cirok, Laslo Kovač, Ileš Juhas, Zoltan Šandor, Atila Cirok, Jolanka Kovač i Endre Išpanović.

Sziveri János Művészeti Színpad

Jolanka Kovač

Predsednik

Adresa: ul. Mađarske Komune br. 39
23206, Mužlja

Udruženje Mužljanskih lovaca – „Krasnica“

   Prilikom nastanka Mužlje kao naselja, pristigli su i takvi doseljenici koji su se bavili lovom, stoga se dalo pretpostaviti da će nakon par godina, tačnije 1932. godine, biti oformljeno Lovačko društvo pod nazivom „Fazan“. Prvi predsednik tog udruženja bio je Andraš Čordaš. Pošto je u ovo vreme naselje bilo nezavisno (od 1905. godine), stoga je i udruženje bilo nezavisno. Nekadašnja pravila udruženja se poklapaju i sa sadašnjim pravilima: održavanje populacije divljači, održavanje određenog broja štetočina u skladu sa ekosistemom prirode, stvaranje i održavanje prirodnog balansa. Članovi prvog Lovačkog udruženja bili su: Ištvan Kovač, Maćaš Konja, Ištvan Palatinuš, Peter Kendereši, Šandor Kazi, Šandor Roža, Janoš Roža, Peter Sitaš, Antal Gomboš, Lazar Bakoš, Ištvan Viola i Jožef Boršoš. Najverovatnije je u ono vreme bilo najbogatije lovište – sudeći po beleškama, pričama i požutelim fotografijama koje govore u to ime…

   Na lovištima se pored zeca moglo uloviti i puno srna i kapitalnih srndaća, naravno i divljih svinja, kao i veliki broj perjatih životinja. U to vreme je bilo manje lovaca, tako da se i lovačka etika poštovala u većoj meri (ratno vreme je uvek bilo izuzetak). 1944. godine u decembru se zvanično oformilo samostalno udruženje. Pedesetih godina jedno kratko vreme (od 1950. do 1952.) su pripadali Lovačkom društvu Velikog Bečkereka i u to vreme se populacija divljači ustalila, puno perjate divljači je bilo u mužljanskom ataru, što u trsčari, tako i na nižim područjima.

   Od 1974. godine su raspolagali teritorijom od 5600 hektara.

   Brižnim i planskim ophođenjem prema divljači, održavanjem broja populacije i stavljanjem pod kontrole odstrela, mogao se povratiti priprodni balans životinjske populacije. Počev od 1980. godine postali su deo Saveznog udruženja lovaca, ali su bili samostalni, što je izrodilo povećanu brigu o divljim životinjama, planski pismeni prikaz divljači (iskazan na godišnjem nivou), prismotra, i blagovremena reakcija-pomoć, gajenje, zimska prehrana, odstrel tačno određenog broja divljači, obuka i vaspitavanje mladih lovaca, pridržavanje lovačke etike, koja je obavezan i neizostavan deo rada lovačkog društva. Najudaljenije lovačko područje se prostire na 18 km od sela, a taj velik prostor iziskuje vise pažnje, nadzora i preduzimanje efikasnijih mera, a sve u cilju očuvanja divlje životinjske populacije. Udruženje lovaca svake godine neguje i pušta u prirodu mlade fazane, da bi time povećavale i oplemenjivale populaciju fazana. Dom lovaca koji je stacioniran pored Tise se redovno održava i ulepšava (od svojih sredstava i od sredstava Mesne zajednice), i time poboljšavaju stanje lovačkog doma, da bi inostrane lovce (Italija), koji su tu u poseti vezano za lov, mogli očekivati i dogodine. 2010. godine Lovačko udruženje je brojilo 105 članova. Predsednici lovačkog udruženja u prethodnim periodima su bili: Ferenc Čordaš, Ferenc Tot, Pal Kočiš, Ede Molnar, Ferenc Tot, Ferenc Reštaš, Ištvan (Žuži) Đember, Šandor Kalman, Janoš Palatinuš, Nandor Težla, Lazar Labanc, Geza Gomboš, Đerđ Lacko, Jožef Kaslik, Jožef Balo i Đerđ Lacko. Sada je predsednik udruženja Davor Radosavljević.

Muzslyai vadász egyesület - Krasznica

Davor Radosavljević

Predsednik

Adresa: ul. Mađarske Komune br. 42
23206, Mužlja

MAKK - Mužljanski amaterski slikarski klub

   Klub je osnovan 22.avgusta 2000. Svečano otvaranje  prostorija kluba je bilo 02.decembra 2000. u dvorištu kud-a  “PETŐFI SÁNDOR” u Mužlji. u sklopu letnje pozornice.          

   Prostorije smo doveli u funkciju dobrovoljnim radom članova kluba. U klub se do sada učlanilo 305 članova. Veći deo članova su mladi i deca. Najmlađi su rođeni 2004. a najstariji 1936. godine.                                       

   Do sada smo izlagali na 166 izložbi u raznim mestima u zemlji i inostranstvu, Najčešće u Mužlji u klubu mužljana. Na tim izložbama izložili smo preko 4 687 radova. Radimo u mnogim  tehnikama,  među članovima imamo slikara, umetničkih fotografa, intarzista, bakrotiskara, umetnika slane keramike, drvodeljaca, aranžera slika od suvog cveća i drugih prirodnih materijala, maistora tehnike slamnih motiva …

   Sastajemo se  u klubu dva puta nedeljno : četvrtkom od 18-20 časova dolaze odrasli članovi a nedeljom od 10-12 časova se okupljaju mladi i deca. Tim prilikama zajedno crtamo, slikamo razmenjujemo amaterska iskustva a nedeljom pomažemo deci u osvajnju osnova crtanja i slikanja.

   Mužlja, decembar 2019. godina.

MAKK

Ištvan Juhas

Predsednik

Adresa: ul. Aranja Janoša br. 52
23206, Mužlja

Dobrovoljno vatrogasno društvo

U isto veme kada je nastalo selo, nastalo je i dobrovoljno vatrogasno društvo u Mužlji, i za vreme Monarhije je to bila prosto sveta obaveza, pogotovo ako uzmemo u obzir da su se kolonijalci uglavnom bavili zemljoradnjom. Svaka kolonijalna kuća je u svom dvorištu imala seno, detelinu, lucernu, uvezana stabla kukuruza i suncokreta, čija je izuzetno velika moć zapaljenja predstavljala veliku opasnost od požara.  Kolonijalne kuće su imale plafon od trske, koja je predstavljala izuzetno veliku opasnost od požara (pogotovo u zimskom periodu kada se ložilo u furune i razne izgrađene peći). Iz svih tih razloga je bilo opravdano formiranje dobrovoljnog vatrogasnog društva. U mnogo slučajeva do požara je došlo nepažnjom odraslih osoba, dečijom nemarnosti, ali često i namernim podmetanjem vatre.

   Kao što smo rekli, formiranjem Mužlje kao naselja, formiralo se u isto vreme i vatrogasno društvo,  koje je pripadalo Velikom Bečkereku, kao i samo naselje.

   Zaštitni svetac Mužljanskog Dobrovoljnog vatrogasnog društva je Sveti Florian. Tokom vremena vršidbe i žetve od 1. jula do 10. avgusta se oformilo redovno dežurstvo koje se ogledalo u po dvoje lica, koja su bila u prostorijama Mesnog saveta od 20,00 časova do 05,00 časova ujutru, koji su imali na raspolaganju dva konja i jednu kočiju za potrebe izlaska na teren. Opremu su postepeno i redovno osavremenjivali.

   Osposobljavali su se za zaštitu od požara, savlađivanjem svih zadatakaza te potrebe, odlazili su i na takmičenja, vrbovali podmladak da bi ih naučili i osposobili za potrebe vatrogasnog društva. Tokom 1970-tih godina su dobili jedno vatrogasno vozilo od grada, koje je predstavljalo veliki napredak: postali su efikasniji, stizali su brže na određeno mesto s time su i pre počinjali sa gašenjem požara. Tokom 1981/82 godine je na uglu ulica Hunjadi Janoša i Bratstva i jedinstva izgrađen Vatrogasni dom na parceli trouglastog oblika. Koji je funkcionisao kao centar građanske i društvene odbrane, koji je u to vreme važio kao veoma napredan. Tu su se preselili i vatrogasci, a postojeću zgradu su nakon par godina srušili, na kom mestu je kasnije nastao park. Dobrovoljno vatrogasno društvo spada u  jedno od najbrojnijih i najorganizovanijih udruženja na teritoriji Mesnog saveta. Na takmičenjima postižu izuzetne rezultate u svim kategorijama, kako muškarci, tako i žene. O tome svedoče na par stotina plaketa, pehara, medalja, zahvalnica i  nagrada u prostorijama udruženja. Nekadašnji JSZSZK je sa saveznih, republičkih, regionalnih i opštinskih takmičenja vraćao sa visoko plasiranim nagradama. Među najvećim uspesima mogu istaći postignut rezultat na XIII. Međunarodnom omladinskom vatrogasnom takmičenju 2001. godine, koji se odigrao u Republici Finskoj u gradu Kuopio. Na ovoj međunarodnoj „Vatrogasnoj olimpijadi“  je prisustvovalo 23 zemalja i 44 timova, od kojih je bilo 8 ženskih ekipa. Mužljanska ženska ekipa je osvojila treće mesto posle Slovačke i Slovenske ekipe. To je najveći uspeh svih vremena u istoriji mužljanskog vatrogasnog društva. Gaje dobru saradnju sa organizacijama u okolnim naseljenim mestima , kao i sa organizacijama u Mindsentu u Republici Mađarskoj itd.

   Predsednici Dobrovoljnog vatrogasnog društva: Pal Jo 1893. (u to vreme je organizacija pripadala još gradu),  Zoltan Benedek 1908. (on je bio prvi predsednik samostalnog DVD), Đerđ Taboroši, Čaba Friđeš, Mihalj Fišer, Radivoj Veskov, Zaka Stakić 1933-38, Domenik Belan 1938-1941, Peter Rif 1941, Ferenc Tot, Bela Rif, Ileš Čordaš 1967-71, Janoš Katona 1972-1980, Janoš Sekereš 1980-1984, mlađi Janoš Molnar 1984-1988, Mihalj Juhas 1989-1992, Zoltan Jakša 1992-1999, Geza Bodo 1999-2004, Miroslav Tripković 2004-2008.

   Deže Bata je od 2008. godine predsednik udruženja. Poseduje mnogo istaknutih nagrada. Dobio je razna priznanja za svoje postignute rezultate na terenu dobrovoljne zaštite od požara, i za nesebično ulaganje sebe u obuku mladih vatrogasaca duž desetina godina unazad. Deže Bata je puno činio i čini da se dobar glas o mužljanskom DVD daleko čuje.

Tűzóltó egysület - Muzslya

Deže Bata

Predsednik

Cím: ul. Bratstva Jedinstva br. bb.
Muzslya, 23206

Mužljansko udruženje mladih

   Organizovanje mladih u Mužlji se desilo još prilikom pojave prvih civilnih udruženja, tada su još funkcionisali kao podgrupe udruženja. Prva zvanična, registrovana organizacija se osnovala 2000. godine „Mužljanska organizacija mladih“ (pod imenom MISZ), koja je 2009. godine preuzela ime „Mužljanski omladinski forum“. Tokom godina su učestvovali u bezbroj dobrotvornih akcija, a pored toga, mladi su veliki napor uložili za poboljšanje statusa omladine (organizovali su predavanja, zabavne večeri, sportske dane) i aktivno su učestvovali u društvenom životu naselja. Sadašnji upravni odbor Omladinskog foruma se oformio marta 2019. godine, čija je predsednica Klaudia Išpanović. Organizacija broji oko 30-tak članova koji imaju između 14 i 20 godina. Pored već gore nabrojenih aktivnosti, mladi aktivno učestvuju i u događajima drugih civilnih organizacija (Pastirski dani, Mikulaš bal, akcije vezane za „Dan zemlje“…).

Muzslyai ifjúsági fórum

Adrian Mikloš

Predsednik

Adresa: ul. Mađarske Komune br. 42
23206, Mužlja

Udruženje muzičara

   Mužljanci i pored teških uslova za život, uvek su znali dobro i lepo da se provedu. Ovo potvrđuje i jedna reportaža u nedeljnom listu “Torontal” izdanje – 30. jun 1892. godine, koju su pisali reporter-posetioci “Konačno ćemo da uđemo u veliku gostionicu, e tamo vala ima života. Omladina igra čardaš u velikoj sali pored pravog ciganskog orkestra sa toliko umerenosti, solidnosti i prefinjenosti da se čak ni na svim velikim balovima ne može toliko pronaći, a narod i dalje pleše. I onako neće trajati dugo. Na dan Svetog Petra i Pala počinje žetva, i onda je kraj terevenki.”…

   Na inicijativu Arpada Tota 2002. godine su oformili Udruženje muzičara i pevača, sa tim ciljem da bi od zaborava spasili kvalitetnu, pravu muziku, da pruže priliku mladim nadarenim muzičarima i pevačima da dođu do izražaja, da stvore veze i saradnju sa sličnim organizacijama. Sedište ove organizacije je u dvorištu Kluba Mužljanaca. Trenutni predsednik udruženja je Arnold Bajus.

   Lokalni muzičari počev od 1978. godine svakog januara organizuju svečanost koja traje do zore tzv. “ Muzičku Novu godinu”, prvenstveno za muzičare koji su iz ovog sela i pripadnike njihovih porodica. Ova manifestacija ima više funkcija. Muzičarima se ukaže prilika da upoznaju repertoare drugih muzičara, njihove porodice, provesti sa svojim parom jedno veče, svirati jedno vreme. “Muzička Nova godina” je i u tom smislu tradicionalna jer tu bendovi mogu da pruže maksimum od sebe jer sviraju pred ljudima iz iste struke, što čini dodatni izazov i podstrek za bolje, ako dobro nastupe to im diže rejting, a u drugu ruku otvara mogućnosti za dalje angažovanje. Iz godine u godinu sve je veće interesovanje za „Muzičku Novu godinu“, i najčešće se organizuje u velikoj sali Kulturno umetničkog društva „Petefi Šandor“.

   Udruženje muzičara i pevača na godišnjem nivou organizuje ovu specifičnu muzičku manifestaciju na Vojvođanskom nivou, koja ima za cilj negovanje mađarske zabavne muzike, i na ovaj način se daje mladim nadarenim pevačima, sviračima, tekstopiscima, mladim kompozitorima prilika da dođu do izražaja. Prvi „Lira“ pop festival je organizovan 2005. godine za mlade talente, koji su tada nastupili sa mađarskim pesmama koje do tada još nisu prezentovane. Ovaj festival održavaju leti, nakon što ispišu konkurs kojim pozivaju sve zainteresovane da se prijave do određenog dana kako bi učestvovali na festivalu.

Gabor Molnar

Predsednik

Adresa: ul. Mađarske Komune br. 42
23206, Mužlja

Moto klub "Mužlja"

U skorijoj prošlosti (2008. godine) iz moto kluba „Road Flyers“ deo članova i uprave se udaljio iz ovog kluba, te oformio svoj novi klub pod imenom „Mužlja“ Mužlja. I ova moto organizacija se oformila zbog ostvarenja sličnih ciljeva, planova: promociju vožnje motora, ostvarivanje kontakata i drugarstva sa ostalim moto klubovima, itd. Prvobitan cilj moto kluba je da stvori svoj dom. Godinu dana nakon formiranja kluba su obezbedili prostorije u ulici Reves Antala, koje su preobrazili u prostorije svoga kluba. 2019. godine sa odobrenjem Saveta Mesne kancelarije Mužlja, dobili su prostorije svog moto kluba u dvorištu „Mađarske kuće“. Na godišnjem nivou tokom jula/avgusta meseca organizuju moto skup. Ovu manifestaciju posećuju kako domaći tako i inostrani bajkeri… 

   Na skupu, u kasnijim satima motoriste i ostale goste  zabavljaju poznate rok grupe. Tokom moto skupa, subotom se organizuje defile motorima, koji je izuzetno privlačan događaj za stanovništvo, koje željno isčekuje sat kada kreće, gde više stotina motora uz policijsku pratnju prodefiluje ulicama Mužlje do grada i nazad. Mužljanski bajkeri tokom godine organizuju i prisustvuju na više humanitarnih manifestacija.

Moto klub Mužlja

Endre Boršoš

Predsednik

Adresa: ul. Mađarske Komune br. 42
23206, Mužlja

Klub Mužljanaca

   „Klub Mužljana“ je oformilo rukovodstvo „Mužljanskih novina“. Sve se to odigralo tokom januara 2000. godine. Na taj datum je „Klub Mužljana“  postao izdavač „Mužljanskih novina“. Za cilj je imalo da stanovnici Mužlje budu upoznati sa svojom prošlošću, istraživanje svojih običaja i očuvanje i zabeležba istih, kao i predavanje daljim pokolenjima. Kao i svaka zajednica, tako i Mužlja ima svoje svojstvenosti, specifičnosti i tradiciju. Naselje iza sebe ima tradiciju staru više od sto godina, ima svoju sliku sela, netaknuti mir. Zajedno sa pojedinim civilnim društvima utiče na život i dešavanja u zajednici, bez da padne pod uticaj bilo koje partije. Kroz svoj rad trudi se da utiče i na budućnost. Znači, „Klub Mužljana“ je jedna ne politička organizacija koja se bavi očuvanjem i negovanjem tradicije našeg rodnog sela i okolnih sela, izgradnjom i učvršćivanjem odnosa ljudi koji žive u Mužlji, a i onih ljudi koji su potekli iz Mužlje, a otišli u inostranstvo,…

da se podigne nivo informisanosti u okolini na maternjem jeziku, obezbeđenje i stvaranje uslova za rad u školi, pronalaženje naselja kojima bismo mogli da se pobratimimo, negovanje već postojećih veza itd. „Klub Mužljana“ radi i kao „Mađarska kuća“. Zato se i prostorija doma zove „Mađarska kuća“. To je nekada funkcionisalo i „Telefom“ . Godišnje tri puta organizuje vašar knjiga, gde žitelji mogu kupiti knjige koje su donete iz Mađarske. Program „Kluba Mužljana“  je sastavljen tako da svako ko želi nešto da učini, može da iznese svoj stav, može njegova volja da dođe do izražaja, može da komentariše i predlaže, jer ovo danas već nije samo mogućnost, nego i obaveza. „Klub Mužljana“ svoje ciljeve i svoj program želi ostvariti na krajnje demokratski način. „Klub Mužljana“ podržava svaku onu ideju koja ima za cilj opstanak nas, opstanak mađarskog jezika, kao i da služi cilju zajednice.

Muzslyaiak klubja

Kristina Juhas Terkelj

Predsednik

Kontakt osoba: Jožef Stojko
Adresa: ul. Mađarske Komune br. 42
23206, Mužlja

Udruženje pčelara

   Nema pisanih podataka – uspomena o tome da se neko od kolonista bavio pčelarstvom, ali između dva svetska rata jedan deo pored reke Tise su nazvali „Medeno selo“. Najverovatnije su tamo držali svoje pčele Mužljanci. Ko su bili pčelari, sa koliko porodica su raspolagali, ni o tome ne znamo više. Nakon drugog svetskog rata su krenule da se oformljuju razne organizacije u Mužlji, tako i udruženje pčelara. Sedamdesetih godina prošlog veka, tačnije 1973. godine se oformilo udruženje pčelara sa 22 člana osnivača , koji su: Ištvan Fišer, Lajoš Terkelj, Janoš Karl (Klosi, kovač), Šandor Kapaš, Andraš Kovač, Janoš Hunka, Jožef Kovač (pekar) itd. Udruženje pčelara je zimi, kada je bilo manje posla oko pčela, organizovala razna predavanja na tu temu, diskusije gde bi mogli razmeniti svoja iskustva, i organizovala su razna sastajanja pčelara. Suština ovakvih sastanaka je bila razmena iskustava i mišljenja, preduzimanje raznih mera kojima bi se sprečila bolest pčela…

   Suština ovakvih sastanaka je bila razmena iskustava i mišljenja, preduzimanje raznih mera kojima bi se sprečila bolest pčela. Pčelarima je bilo jako bitno da zajedno istupe na raznim štandovima na kojima su mogli prodavati med i proizvode od meda, otkupe, a sve u cilju da bi država ozbiljnije podržavala pčelarstvo. Između ostalog imaju za cilj da se pčelarstvo što više integriše u poljoprivredu (oprašivanje biljaka), organizovana otprema pčelinjih košnica, pospešivanje i populisanje kulture korišćenja meda, kao jednog od osnovne karike u čovekovoj ishrani. Da bi osavremenili pčelarstvo jako je bitno pratiti novine u pčelarstvu. Mužljanski pčelari imaju dobru saradnju sa pčelarima iz Zrenjanina, kao i sa Vojvođanskim savezom pčelara, kao i sa okolnim udruženjima pčelara. Mužljanski pčelari uglavnom raspolažu sa između 30-50 porodica pčela. Uglavnom rade sa ležećim košnicama koje godišnje više puta nose na ispašu na Deliblatsku peščaru, u Srbiju na bagreme, na Fruškogorske lipe, na suncokret iz okolnih mesta, na veće parcele suncokreta koje drže zadruge itd. Neki od članova udruženja su se na kraju milenijuma usresredili samo na pčelarstvo, prihvatajući na taj način sve čari ove radinosti, gde ima i sunca i oblaka. Janoš Balint, Atila Lacko, Nandor Torma redovno posećuju festivale pčelarstva, izložbe i vašare. Od članova udruženja Janoš Balint i njegov sin Tomi, raspolažu sa najjačom postavom pčela, registrovani su pčelari sa više stotina porodica pčela, i nastupaju kao porodično gazdinstvo, i pčelarstvo im je kao zanimanje.

   Udruženje pčelara je dobilo svoje prostorije od Saveta Mesne zajednice u dvorištu „Piroš čizme“, tamo održavaju sastanke upravnog odbora, tu su istaknute razne diplome, zahvalnice i medalje koje je udruženje osvojilo tokom godina. Svake godine na godišnjoj skupštini obrazlažu i prezentuju rad udruženja, govore o postignutim rezultatima, o budućim planovima. U poslednje vreme udruženje se bogatilo i sa brojevima članova- ima i mladih pčelara- i jačalo se i po broju košnica. Članovi udruženja se brinu za više od 1800 pčelinjih porodica. 116 U proteklom vremenu sledeći predsednici su bili na čelu udruženja: Ištvan Torma, Janoš Balint, Janoš Karl, Pal Kovač. Na sednici od 2011. godine su za počasnog pčelara imenovali: Janoša Balinta, Janoša Karla, Pala Kovača, Nandora Tormu, Ištvana  Tormu, Atilu Lacko. Trenutno je predsednik udruženja Peter Mezei. Oni su predstavnici i pobornici mužljanskog pčelarskog udruženja.

Méhészek egyesülete

Peter Mezei

Predsednik

Adresa: ul. Mađarske Komune br. 42
23206, Mužlja

Radio klub Mužlja – YU1GMN

   1950. godine se pored fenjera oformio Mužljanski radio klub  koji su oformili ushićeni mladi ljudi (Jožef  Kiš, Janoš Siveri, Ištvan Seke, Ištvan Kovač, Erne Konja, Šandor Šite i Jožef Mičik), koji su već u to vreme videli veliku ulogu radija u budućnosti, koja će ući u svaki segment života ljudi i društva u celini. U to vreme u selu još nije bilo električne struje, tek su je 1951. godine počeli uvoditi, a i tad samo postepeno, bilo je delova gde je struja stigla tek 1960. godine. Tek 1956. godine su počeli zapravo raditi, kada je mala ushićena družina spremila svoj prvi radio prijemnik koji su sklopili kod kuće (koji se sastojao od dva zasebna aparata), bio je registrovan i ubrzo nakon toga je od nadležnih službi dobila dozvolu za rad na pozivni kod YU1GMN…

   U to vreme uspostaviti radio kontakt sa svetom je bila velika stvar, tad se odigrala u Mađarskoj 56-ta revolucija i Oslobodilački rat. U to vreme je bilo nemoguće izbeći konstantan nadzor i kontrolu vlasti, kao i od strane tih lica koja su bila u udruženju. Klub je u to vreme brojao 50 članova.

   Glavna i sastavna ličnost radio kluba je bio Jožef Kiš, koji je svoje slobodno vreme posvetio svojoj porodici i udruženju. Učinio je sve u tom cilju da bi se udruženje razvijalo, i da bi nesmetano napredovalo u svom radu.

   2006. godine na CQ WORLD WIDE takmičenju (olimpija radio amatera) na 7. MHz u fonia kategoriji, na svetu su bili sedmi, u Evropi su postigli peto mesto, dok su u telegrafiji u svetu na petom mestu, a u Evropi na trećem mestu. Na ovim takmičenjima su za 48 sati ostvarili više od 2000 veza sa 140 zemalja sveta. Ovi ljudi govore sami za sebe. Nije za zanemariti da napomenemo da oni koji su više od dvadeset godina u „slanju-primanju“, nisu znali da pariraju klubovima koji raspolažu modernijom tehnologijom. Na 21. Megaherzu su u Evropi osvojili prvo mesto, za koje su dobili plaketu na „DX“ takmičenju u Japanu, dok su na 7. MHz osvojili drugo mesto. Oni koji su još i danas aktivni: Jožef Sič i Laslo Kovač. Predsednici radio kluba koji su tokom 60-tih godina vodili ovaj klub su bili: Jožef Kiš 1956-1978, Jožef Balo 1978-1982, Tibor Pap 1982-1986, Jožef  Balo 1986-1994, Erne Balo 1994-2012, Ivanko Mandić 2012-.

Antena

Ivanko Mandić

Predsednik

Adresa: ul. Mađarske Komune br. 59
23206, Mužlja

Crveni krst - mesni odbor

   Nema pisanih podataka o tome kada se tačno oformila lokalna organizacija Crvenog Krsta (slika). Jedna od stavki u izveštaju o rashodima dobrovoljnog vatrogasnog društva 1930. godine je bila: “5. Članarina za mesnu organizaciju Crvenog Krsta 25 dinara“. Iz ovog se može videti da je tada već postojala u Mužlji organizacija Crvenog Krsta. Najverovatnije se bavila socijalnim problemima ljudi koji su živeli u Mužlji.

   Lokalna organizacija Crvenog Krsta je ponovo oživela 1947. godine, kada je usko sarađivala sa Savetom Mesne kancelarije, pogotovo sa komisijom, koja je bila zadužena za socijalna pitanja. Na početku milenijuma brojali su 200 članova… 

Uprava sačinjena od deset članova vodi rad ove organizacije, koja objedinjuje dobrovoljne davaoce krvi, merenje pritiska nedeljom pre podne, poseta starih i bolesnih lica, organizovanje dobrovoljnih akcija, kao i formiranje narodne kuhinje devedesetih godina prošlog veka. Svake godine u oktobru su organizovali i organizuju „Sunčanu jesen“ u znak poštovanja prema starijim žiteljima, a organizuje se i kulturna manifestacija u KUD „Petefi Šandor“ kako bi im uveličali i ulepšali taj dan. Posećuju starije ljude koji su nepokretni ili ograničeni u kretanju i uručuju im prikladni poklon od strane Mesnog Saveta Mužlja, kako bi im i na taj način priredili malo radosti i bar malo olakšali situaciju. Ovim prilikama dele i pakete za porodice koje su socijalno ugrožene (100-120 komada). Vodi se evidencija i o porodicama sa više dece (od pet članova pa i više), u 2010. godini smo imali saznanja za 40 ovakvih porodica. 72 stara, napuštena paorska domaćinstva su zabeležena iste godine. U maju mesecu svake godine organizuju skup-druženje dece ometene u razvoju, na godišnjem nivou organizuju više predavanja na temu zdravlja, organizuju obuke, gde lekari opšte prakse i lekari specijalisti drže predavanja. Isto tako, na godišnjem nivou se organizuje i davanje krvi u okviru Društva za dobrovoljno davanje krvi.

   Udruženje neguje dobre odnose sa drugim organizacijama iz okolnih sela i iz grada, sa odborom Mesnog Saveta zaduženim za socijalna pitanja, sa ostalim lokalnim civilnim organizacijama, sa mađarskom Organizacijom Socijalnih Usluga „Malta“, sa zrenjaninskim „Karitas“-om. Sa svima njima zajedno pokušavaju da zadovolje socijalne potrebe lokalnog stanovništva. Predsednici Crvenog Krsta su bili: Jožef Rapoš, Jovica Dobrosavljević, Janoš Halai, Andraš Zombori, Eržebet Terkelj i Rozalia Hofgezang.

Vörös kereszt

Karolj Salma

Predsednik

Adresa: ul. Mađarske Komune br. 42
23206, Mužlja

Udruženje šećeraša

   Jedna od bolesti doba koje se razvija ubrzanim tempom, gde svi jure i žure, je šećerna bolest.  Odstupili smo od nekadašnjeg načina ishrane, nova životna forma, uvođenje novih običaja, namirnica u ishranu, sve skupa stvaraju pogodno tlo za pojavu ove podmukle bolesti, koja polako ali sigurno načinje i uništava čovekov organizam. Osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka se pojavio sve veći broj ljudi sa šećernom bolesti i u Mužlji. Tada se u Organizaciji Crvenog krsta oformio jedan ogranak pod nazivom „Šećeraši“. Nakon što je organizacija sakupila dovoljan broj članova, zvanično se oformilo Udruženje šećeraša…

   Jedan od zadataka ovog udruženja je bio da prikupi sve članove zajednice koji boluju od šećerne bolesti, da se za potrebe tih ljudi organizuje nedeljom merenje šećera u krvi, da se održavaju predavanja o zdravom načinu ishrane i života, o tome koliko je važno da se što više kreću itd. Imaju izuzetno dobru saradnju sa Gradskom organizacijom Crvenog krsta, i sa svim ostalim  organizacijama u Mužlji, kao i saradnju sa lokalnim Domom zdravlja. Prema zvaničnim izveštajima udruženje ima preko 100 prijavljenih članova. Predsednik Udruženja šećeraša je Andraš Zombori (slika), dugo je bio predsednik organizacije Crvenog krsta u Mužlji. Imaju materijalnu podršku i od strane Mesne kancelarije „Mužlja“, i sa izuzetno dobrom saradnjom sa penzionerima ostvaruju svoje planove tokom zimskih perioda. Stacionar ovog udruženja je prostor Crvenog krsta, koji se nalazi pored Doma penzionera.

Zombori András - elnök

Andraš Zombori

Predsednik

Adresa: ul. Mađarske Komune br. 42
23206, Mužlja