Punoletstvo Dobrotvornog doma Sveta Eržebet u Mužlji obeleženo je 20. novembra.
Tokom meseca starih, početkom oktobra, zrenjaninski mons. episkop Mirko Štefković posetio je crkvu u Mužlji, gde se nalazi i ovaj dom Sveta Eržebet. Stariji, usamljeni ljudi koji tu dolaze svake nedelje pevaju i slušaju pesmu „Hajde da se volimo, deco“ na početku svakog susreta. Osnivač i glavna je sestra Gizela koja kaže:
– Okupljamo se svake srede skoro dvadeset godina. Mnogi članovi su već u inostranstvu, mnogi su bolesni i ne mogu da dođu, ali naravno uvek ima i novih članova. Sa velikom ljubavlju ih dočekujemo, uvek smo srećni što smo zajedno, nosimo sa sobom naše radosti, brige i tuge. Ovde malo ćaskamo, plačemo, molimo se i lepo se zabavljamo. Takođe želim da kažem da apostol Pavle u svom pismu Korinćanima kaže: „Ako govorim jezicima anđeoskim ili ljudskim, a ljubavi nemam, ništa sam…“ Dakle, to je ljubav koja nas spaja, koji nas drži zajedno i koji će nas pratiti u još jedan lepši život. Svi imamo ovu ljubav, možemo je podeliti jedni sa drugima, možemo je prenositi jedni na druge, a tako je lepo kad dođemo u sredu, svi se smeju, pozdravljamo se. Tako je lepo videti da se zaista osećamo kao kod kuće. Veoma sam srećna zbog toga, i drago mi je što smo ovde, zajedno, i možemo da razgovaramo. Naravno, uvek imamo planove, želimo mnogo toga da postignemo. San će se jednog dana ostvariti. Neki od naših snova su se već ostvarili, drugi tek čekaju da budu ispunjeni.

*Recite mi nešto o ovim snovima i šta se do sada ostvarilo?
– Došli smo ovde iz male kuće, ovde je veoma lepo i toplo. Još jedan naš san bio je da dobijemo kombi od Karitasa, i dobili smo, a skoro svake srede dovoze nam starije u dva kombija, jer ima mnogo onih koji inače ne bi mogli da dođu. Naravno, ovo nam je od velike pomoći. Donesu ih, dođu po njih i odnesu ih kući. Ovo im mnogo znači, jer šta bude, tu smo. Pa dolazi kombi, čekamo ih, bake već kreću, dolaze u 7 ujutro na biciklima i pripremaju užinu, kafu, čaj za starije. Kakvi su moji planovi za budućnost? Zaista bih volela da se češće okupljamo i da ponekad obezbedimo ručak za starije. Ovo je za sada na čekanju. Takođe bih volela da još malo putujemo zajedno. I ja kažem, idemo dokle možemo. Ove godine smo išli na izlet, išli smo u Doroslovo. I zaista, Doroslovo – izvinite na izrazu, tu je blizu, da možeš do tamo da pljuješ” …
Da budem iskrena, bila sam jako uplašena jer se nešto moglo da se desi. Krenuli smo na put sa mnogo starijih gospođa, ali smo sve uspele. Nismo imali problema i svi smo se lepo proveli, bili smo veoma srećni, mnogo smo šetali. Bili smo na jednoj misi, bilo je jako lepo. Sišli smo na sveti bunar, umile oči i kolena. Tako smo saosećali, naučili šta znači biti u bolu, a znamo i kada treba da pomognemo jedni drugima. I ovo je takođe znak ljubavi.
*Ovde, u ovom novom domu, sve je jako lepo i vidim da je oltar tu. Počelo je ovog meseca, a misa će biti jednom mesečno…
– Da, novi vladika je bio sa nama, posetio nas je, ja sam ga pozvala, i veoma mi je drago što je i pored zauzetosti došao kod nas, dao nam je dozvolu da imamo oltar. Kapela je pre toga bila gotova, ali nije moglo, a sada imamo oltar, koji nama sestrama mnogo znači. Jednom mesečno, prve srede, zamolila sam oca Iliju da služi misu ne samo za nas četvoro, već i kada je moja šira porodica ovde. Svima kažem da imam dve porodice. Jedna mala porodica je zajednica sestara, a velika porodica je ovaj dom. Tako da sam srećna kada smo ovde.
Takođe su rekli da je broj ljudi uvek između 25-30, što je prilično dobar broj. Ilona Bajtai je prilikom moje posete pročitala i poneku pesmu, lepa razmišljanja, malo sećanja na nedavno preminulog supruga, a kako je na kraju potvrdila, i ona ovde dobija malo utehe i snage za budućnost. Magdolna Halai je po sećanju recitovala pesmu Atile Jožefa „Mama“. Ana Čikos govorila je o starijoj članici, Ani Vargi, koja se do 93. godine izdržavala sama, radila u svojoj bašti, u dvorištu, a prošle godine je osetila da više ne može da izdrži, tada je zatražila pomoć rekavši da želi da ode u starački dom. Uselila se ove godine, na rođendan. Ova priča je i o ljubavi jedni prema drugima, pošto su uvedeni u dom, a starija tetka Ana je s ljubavlju dočekana u svom novom domu. Svi su srećni što se oseća dobro. Iren Kardoš je rekla da već šest meseci dolazi na sastanke:
– Dolazim ovde sa velikom ljubavlju. Zaista ima puno ljubavi ovde, svi me pozdravljaju, a ako neko ima probleme ili brigu, sve delimo, pričamo jedni sa drugima, pomažemo jedni drugima. Mnogo se molimo za pokojne, za žive, za članove, za porodice, za mir, za poznanike, za sveštenike, za sve.
Rozalija Boldižar je pročitala odlomak oca Karolja Harmata, a Rozalija Zonai je takođe rekla da bi propustila sastanak u sredu samo ako iz nekog razloga kombi ne bi mogao da je pokupi, jer inače ne bi mogla da stigne. Ilona Kapuši je, sopstvenim rečima, opisala šta za nju znači ovaj dom i koliko se ljubavi tu preliva, jer svake srede dame dočekuju užinom. U međuvremenu, rekli su i da su ove godine predložili Julijanu Sarvak za nagradu sela, koju je njihov član i dobio.
Na Dan Svete Eržebet, 20. novembra, mala zajednica proslavila je 18 godina postojanja.
- Otilija Konja-Kovač